Danas, 11-12. IX 1999, str. 16–17.

TRI DIMENZIJE EVROPSKE CIVILIZACIJE

Trajan Stojanović: „Pogledi na Nas/Vas i na Drugoga", Equilibrium, Beograd, 1999.

Posle dužeg vremena nerazumljivog i nerazumnog potiskivanja i odlaganja od 1995. godine do danas objavljene su tri knjige iz opusa svetski poznatog istoricara Trajana Stojanovica: „Balkanska civilizacija", „Balkanski svetovi: prva i poslednja Evropa" i „Pogledi na Nas/Vas i na Drugoga".

Dve prve knjige (1995. i 1997) naišle su na zasluženo dobar prijem u našim intelektualnim krugovima i strucnoj periodici, a isto se može reci i za Stojanoviceva predavanja i za dijaloge sa njim tokom njegovog boravka u Beogradu povodom objavljivanja na srpskom njegovih „Balkanskih svetova". Knjiga „Pogledi na Nas/Vas i na Drugoga" je uglavnom vezana za Stojanovicevu posetu Beogradu 1988. godine jer sadrži tekstove predavanja koje je održao u tri ugledne institucije i intervju koji je tokom nedavnog boravka u Beogradu dao jednom novinaru. Pored toga, u njoj je objavljen i Stojanovicev poduži esej o cuvenom putopisu Rebeke Vest Crno jagnje i sivi soko .

Zahvaljujuci ovoj knjizi imamo priliku da se bolje upoznamo sa gledištima Trajana Stojanovica o istoriografiji, istoriji i aktuelnosti, tacnije sa njegovim osnovnim teorijskim i metodološkim postavkama koje pokazuju da su kroz njegov istoricarski atelje „duvali svetski vetrovi". Po svom osnovnom teorijskom stanovištu Stojanovic je svojevrsni brodelijanac. Svojevrsni zato što je selektivan u odnosu na Brodelov teorijski uticaj i što je prijemciv i za druge uticaje, ukljucujuci i one nastale posle Brodelove smrti 1985. godine. Kada je rec o politickim gledištima moglo bi se reci da je Stojanovic levi liberal, mada ga je zbog diferenciranih stavova teško precizno politicki oznaciti. U svakom slucaju, nakon citanja ovih Stojanovicevih eseja još jednom biva ocigledno da je nemoguce sinteticko istorijsko delo poput Balkanskih svetova bez razvijenog teorijskog okvira ili bez oformljenih „pogleda na nas i na druge".

Posebna zanimljivost ove knjige sastoji se u tome što Stojanovic, koji se prvenstveno bavi istorijskim procesima dugog trajanja, razmišlja o smislu i oblicima aktuelne globalizacije, pa i o položaju Balkana i Srbije u tom kontekstu. On, naime, smatra da su mnoge krize u savremenom društvu neposredni ili posredni rezultati dvojake krize globalizacije ili mondijalizacije. Jedan oblik krize globalizacije manifestuje se širenjem potrošacke kulture, drugi putem revolucionarnih promena u komunikacijama, a oba su podstaknuta razvojem globalno mocnog kapitalizma, odnosno rastom multinacionalnih i transnacionalnih kompanija i banaka koje su ponekad silnije i od samih država. Medutim, osnovni problem je u tome što su SAD dominantni akter ovih promena koje vode svet ka „potrošackoj i istoumnoj civilizaciji". Potrošacka kultura je u znaku ,,potrošnje spektakla" i „spektakla potrošnje"; ona je, kako piše Stojanovic, „spektaklisticna" i suprotstavljena starijoj evropskoj „dijalogicnoj" kulturi u smislu kulture razgovora, ispitivanja, razumnosti, razlike, dijalektike... U kontekstu spektaklisticne kulture stvara se ne tzv. otvoreno, vec „poluotvoreno-poluzatvoreno društvo" ili „society of political corectness". Stojanovic upozorava da americkoj „spektaklisticnoj" kulturi treba prici selektivno, jer „svaka kultura koja hoce da bude i dinamicna i specificna mora i da podražava - da usvaja - i da odbija tuda iskustva". S tim u vezi, osnovna vrednost knjige Rebeke Vest „Crno jagnje i sivi soko", sastoji se, prema Stojanovicu, u dijalogicnom pristupu balkanskoj civilizaciji, implicitnoj predstavi trodelne Evrope u kojoj postoji koegzistencija zapadne, sredine i istocne Evrope, to jest klasicne, barokne i delom orijentalizovane vizantijske i pravoslavne kulture. Drugim recima, Stojanovic se zalaže za trojaku evropsku civilizaciju u kojoj bi participirali rimokatolici i Latini na zapadu i jugozapadu, Germani i protestanti na severu i u sredini Evrope, i Grci, Rumuni i Sloveni pravoslavci na istoku u Jugoistoku. U jednoj takvoj evropskoj civilizaciji i balkansko pitanje bi bilo jednostavnije i bliže rešenju.

Trajan Stojanovic je kao intelektualac ponikao na Balkanu (roden 1921. godine kod Bitolja), a obrazovan u Francuskoj i SAD, izabrao poželjnu poziciju da bez predrasuda proucava i kriticki posmatra sve tri sredine i njihove meduodnose. On u tom nastojanju deli stav Marije Todorove: ,,Ja ne želim da balkanske narode poštedim njihove odgovornosti zbog toga što se svet prema njima takode ponaša neodgovorno."

Zanimljivo štivo koje smo ukratko prikazali neodoljivo poziva zainteresovanog citaoca na imaginarni dijalog o nama i drugima sa jednim dobronamernim, mudrim, tolerantnim i empaticnim profesrorom kakav je Trajan Stojanovic. Stoga je urednik ove knjige, Vlastimir Ðokic, na pravi nacin otpoceo svoju novu bilioteku pod naslovom „Dijalozi".

Dr Sreten Vujović